Minimalizam u muzici se pod tim imenom razvio tokom 1960-ih godina u Americi, kao deo šireg minimalističkog umetničkog pokreta. Kao i u drugim umetničkim izrazima minimalisti su težili jednostavnosti, ponavljanju i fokusiranju na osnovne elemente muzike. Ispod se nalazi jedna, rekao bih iscrpna (ako ne i iscrpljujuća), lista najvažnijih informacija i primera iz oblasti minimalističke muzike. Kao linkove sam stavio samo kompozitore i kompozicije koje ja volim. Za one koji žele još više i još intenzivnije, izvolite se poslužiti internetom.
Osnovne karakteristike muzičkog minimalizma
Ponavljanje – Fraze, ritmovi i melodije se često ponavljaju uz postepene promene.
Jednostavnost – Strukture su jednostavne i repetitivne.
Fokus na proces – Promene se dešavaju postepeno, čineći slušanje gotovo meditativnim iskustvom.
Uticaj različitih kultura: zapadni minimalisti su inspirisani tradicionalnom muzikom Indije, Afrike i Balija.
Glavni kompozitori u klasičnoj muzici i njihovi najpoznatiji radovi
Teri Rajli (Terry Riley) je jedan od pionira minimalističkog pokreta. Njegovo delo In C (1964) smatra se revolucijom. Kompozicija je zasnovana na ponavljanju kratkih fraza koje izvođači sami biraju kako i kada će svirati.
Stiv Rajh (Steve Reich) se smatra majstorom takozvanog fejzinga (phasing), gde isti ritam menja tempo kako bi se stvorio hipnotički efekat. Poznata dela: Piano Phase, Music for 18 Musicians i Clapping Music.
Za vas koji se pitaju koja je razlika između tempa i ritma, evo i objašnjenje: Tempo označava koliko brzo ili sporo se neka muzička kompozicija izvodi. Obično se meri brojem otkucaja u minuti, a otkucaj je osnovna jedinica vremena u muzici. Ritam, s druge strane, predstavlja raspored odnosno tok zvukova kroz vreme, u pravilnim i ponavljajućim obrascima.
Ja Rajha volim, ali ne prečesto, pa sa tim u vezi evo linka ka Music for 18 Musicians.
Filip Glas (Philip Glass) moj favorit i istovremeno verovatno najpopularniji minimalista u klasičnoj muzici. Njegov rad je šire poznat i kroz filmsku muziku. Dela poput Glassworks i opera kao što su Einstein on the Beach. Ja ga obožavam, ali opera prosto nije moj slučaj pa čak ni kada je Glas kompozitor… ne znam šta bih vam više rekao osim, evo linka:
Lamont Jang (La Monte Young) je radikalni minimalist poznat po istraživanju dronova (dugih, kontinuiranih tonova). Njegovo delo The Well-Tuned Piano traje nekoliko sati i istražuje mikrotonalne harmonije. Iskreno, meni je njegov minimalizam u delovima previše radikalan, mada ima nekih radova koje volim i to su uglavnom kompozicije za klavir. Gudački radovi su mom uhu nesnosni.
Pet korena klasičnog minimalizma
Koreni klasičnog minimalizma u muzici su nekoliko ključnih uticaja iz različitih kultura i epoha, ali i inovativni eksperimenti nekih kompozitora pre samog minimalističkog pokreta.
- Erik Sati (1866–1925), svetski mega car kao Rambo Amadeus, francuski kompozitor koji je stvorio puno dela jednostavnih harmonija, sa puno ponavljanja. Sjajni i verovatno najpopularniji primeri njegovog rada su Gymnopédies i Gnossiennes. Kaže se da je ogoljenost ove dve kompozicije inspirisala brojne minimaliste. Sati je razvio koncept “muzike kao nameštaja” (furniture music) tj. muzike koja se ne nameće, već stvara ambijent. Ta ideja je moglo bi se reći udarila temelje minimalizmu u klasičnoj muzici. Genijalac!
2. Nezapadnjačke društvene i kulturne tradicije tzv. world music
- Gamelan muzika iz Indonezije: Ansambli gamelana, sa svojim repetitivnim melodijama i jednostavnim strukturama, imali su veliki uticaj na Stiva Rajha i Lamonta Janga.
- Indijska klasična muzika: Dugotrajne improvizacije raga, kao i upotreba dronova, inspirisale su minimalistički stil. Jang je takoše mnogo voleo ovaj zvuk.
- Afrikanski ritmovi: Kompleksni, ali repetitivni obrasci zapadne Afrike su dobrano uticali na Stiva Rajha.
3. Aleksandar Skrjabin (1872–1915) strogo gledano nije minimalista, ali su njegova istraživanja jednog tona i konceptualni radovi (poput Mysterium) inspirisali kasnije kompozitore, između ostalih i pomenutog Lamonta Janga.
4. Anton Vebern (1883–1945) i njegov rad u okviru Druge bečke škole je klasičan primer minimalističke ekonomije. Njegova kratka, ogoljena dela (poput Bagatela, Op. 9) su znatno uticala i utiču na minimalistički način i pristup muzici.
5. Američki avangardni kompozitori pre minimalizma
- Henri Kauel (Henry Cowell) je eksperimentisao je s tehnikama sviranja klavira, uključujući korišćenje unutrašnjosti klavira. Bio je otvoren prema muzičkim tradicijama drugih kultura. Nekako je baš bio dramatičan, ako mene pitate. Ima intersanstnih radova, ali nije među mojim favoritima.
- Džon Kejdž (John Cage) i njegovo legendarno istraživanje tišine (4’33”) i nenamernosti u muzici je baš uticalo na minimalističku estetiku. Radiklana jednostavnost njegovog pristupa je takođe pokazala put minimalističkom pokretu.
Minimalistički džez
Minimalizma, drugovi i drugarice pioniri ima i u džezu. Ne baš toliko kao u klasičnoj muzici ili elektronici, ali ima. Minimalizam i ovde uključuje jednostavne harmonije, ponavljanja, fokus na atmosferu, prostor između nota i suptilne promene. Minimalizam u džezu se često povezuje s ambijentalnim i eksperimentalnim džezerima, naročito u savremenom nordijskom džezu. Evo nekoliko važnih džez autora i albuma
Miles Davis – In a Silent Way (1969) je možda jedan od najvažnijih albuma koji uvodi minimalističke principe u džez. Atmosferičan zvuk i introspekcija sa jednostavnim, repetitivnim strukturama. Preporuka za slušanje: In a Silent Way/It’s About That Time.
Ornet Kolman (Ornette Coleman) za njegov free jazz često koristi minimalističke elemente.
Brian Eno & Jon Hassell – Fourth World, Vol. 1: Possible Musics (1980) ako ste baš ludi za eksperimentalnim izrazom koji kombinuje ambijentalnu muziku s minimalističkim džezom. Ja baš i nisam, ali se ovom albumu pripisuju revolucionarni doprinosi. Mogao bi opušteno da bude soundtrack za neki Linčov film.
Esbjörn Svensson Trio (E.S.T.) – Strange Place for Snow (2002) Nordijski džez trio koji kombinuje minimalističke elemente sa bogatim melodijama.
The Necks – Sex (1989) je australijski trio poznat po dugim improvizacijama s minimalističkim pristupom. Svaka kompozicija traje oko sat vremena i postepeno se razvija iz jednostavnog motiva.
Jan Garbarek – Officium (1994) je norveški saksofonista koji kombinuje džez i gregorijanske motive u repetitivne kompozicije.
Nik Bärtsch’s Ronin – Holon (2008) je švajcarski pijanista i kompozitor poznat po takozvanom zen-fank džezu. Ritam i ponavljanje, ko voli. Ja volim.
7. Brad Mehldau – After Bach (2018) je album inspirisan Bahovim radovima, ali sa minimalističkim improvizacijama.
Ambijentalna muzika
Minimalizam je ključan za stvaranje ambijentalnog žanra.
- Primeri: Brajan Ino, Aphex Twin (u svom ambijentalnom radu), Stars of the Lid.
- Karakteristike: Atmosferski tonovi, ponavljajući obrasci, fokus na stvaranje prostora i emocija.
Elektronska muzika
Minimalizam je imao ogroman uticaj na elektronske žanrove, gde repetitivnost i ritmička jednostavnost igraju ključnu ulogu.
- Minimal Techno: Richie Hawtin, Plastikman.
- Minimal House: Ricardo Villalobos.
- IDM (Intelligent Dance Music): Kompozitori poput Alva Noto često koriste minimalističke tehnike.
Poprock
Minimalizam je ušao i u pop i rock pravce kroz jednostavne aranžmane i repetitivne strukture. Primeri: The Velvet Underground, Talking Heads, Radiohead (posebno u albumima poput Kid A).
Post-rock
Post-rock često koristi minimalističke elemente u stvaranju dužih kompozicija. Primeri: Sigur Rós, Godspeed You! Black Emperor.
Filmska muzika
Minimalističke muzike ima i u filmu i koristi se za stvaranje atmosfere nagalašavanjem emocija kroz jednostavnost i ponavljanje. Primeri: Hans Zimmer (Interstellar), Philip Glass (The Hours).