Reč minimalizam potiče od latinske reči minimus, što znači najmanji.
Minimus je superlativ od parvus odnosno parvum (mali), i označava ideju krajnje redukcije ili nečega što je svedeno na najmanju moguću meru. Sufiks -izam dolazi iz grčkog (-ismos) preko latinskog (-ismus), a koristi se za označavanje doktrina, pokreta, stilova ili filozofija.
Dakle minimalizam označava filozofiju, pravac ili stil zasnovan na ideji minimalnosti, odnosno redukcije na najmanju moguću meru, neki bi rekli na suštinu.
Srodni pojmovi u latinskom jeziku su takođe:
simplicitas – Jednostavnost, prostota. Ovaj pojam se koristio za opisivanje svedenosti i odsustva komplikacija, kako u jeziku, tako i u načinu života.
modestia – Skromnost, umerenost. Ovaj termin se odnosi na ograničavanje, skromnost i izbegavanje preterivanja, što je blisko filozofiji minimalizma.
parvitas – Malenost, skromnost. Ukazuje na ograničavanje ili fokus na male stvari, često u filozofskom kontekstu.
Razvoj značenja kroz istoriju
Termin minimalizam prvi put se pojavljuje krajem 19. veka, prvenstveno u političkom i filozofskom kontekstu. Koristio se za opisivanje pristupa ili stavova koji su se zalagali za ograničenje zahteva ili intervencija na minimum. Jedan od primera je politički minimalizam kao smanjenje uloge države.
U kontekstu umetnosti reč dobija širu popularnost sredinom 20. veka, posebno u svetu likovnih umetnosti, muzike i arhitekture. O kojoj god umetnosti da je reč minimalisti teže čistim oblicima, jednostavnosti i redukciji suvišnih elemenata.
Danas se reč koristi u širem kontekstu, označavajući životne stilove, dizajn, pa čak i filozofske pristupe koji se fokusiraju na redukciju suvišnog i usmeravanje na suštinu. U svojoj suštini, minimalizam predstavlja potragu za jednostavnošću, suštinom i oslobađanjem od viška – bilo da je taj višak u stvarima, rečima, oblicima ili idejama.
Ostali antički jezici
U antičkim jezicima kao što su starogrčki ili sanskrit, koncepti slični minimalizmu naravno nisu opisivani tim terminom jer pojam nije ni postojao kao definisana filozofija ili stil. Međutim, postojali su srodni pojmovi i koncepti koji su izražavali ideje jednostavnosti, redukcije i suštine. Srodni pojmovi u starogrčkom su:
ἁπλότης (haplótēs) – Jednostavnost, prostota, iskrenost. Ovaj termin nosi značenje nekomplikovanosti i čistoće, što se može povezati sa idejom minimalizma.
μέτρον (métron) – Mera, umerenost. Grci su veliku pažnju posvećivali meri i umerenosti u umetnosti, arhitekturi i životu.
Poznat je koncept: Μηδὲν ἄγαν (Mēdén ágan) – “Ništa previše,” koji ukazuje na filozofiju ravnoteže i redukcije suvišnog.
λιτότης (litótēs) – Svedenost, jednostavnost označava retoričku figuru gde se nešto izražava na jednostavan ili blag način, što stoji u skladu s minimalizmom.
Srodni pojmovi na sanskritu su:
सौष्ठव (saushṭhava) – Elegancija kroz jednostavnost i ravnotežu. Koristio se u umetničkim kontekstima za opisivanje skladne i svedene lepote.
अपरिग्रह (aparigraha) – Neposedovanje, odsustvo pohlepe. Ovaj termin iz filozofije joge naglašava oslobađanje od suvišnih materijalnih stvari, što je filozofski vrlo blisko minimalizmu.
शुद्धता (śuddhatā) – Čistoća, jednostavnost. U estetskom i duhovnom smislu, ovaj termin označava suštinsku čistotu, oslobađanje od suvišnog.
Na paliju, drevnom jeziku budističkih tekstova, postoji nekoliko pojmova koji izražavaju ideje slične minimalizmu, iako termin sam po sebi naravno nije postojao. Pali se koristi u kanonskim tekstovima teravada budizma, gde se filozofija jednostavnosti i suštinskog života posebno ističe. Neki od pali pojmova koji su bliski ideji minimalizma su:
Appicchatā (apičata) – Zadovoljstvo s malo, skromnost je pojam koji označava zadovoljstvo malim stvarima i oslobađanje od prekomernih želja. To je ključni aspekt budističkog monaškog života, gde se praktikuje svedenost u posedovanju i potrebama. U budističkim tekstovima, appicchatā se hvali kao vrlina, jer pomaže u smanjenju patnje i unutrašnjeg nemira.
Aparigaha (aparaigaha) – Neposedovanje, nevezanost je termin, takođe prisutan u sanskritu, označava filozofiju nevezanosti za materijalne stvari. Monasi praktikuju aparigahu kao sredstvo oslobađanja od pohlepe i postizanja unutrašnjeg mira. Koncept je centralan za budistički način života i moglo bi se reći da ga je lako povezati sa idejom minimalizma.
Santuṭṭhi (santuti) – Zadovoljstvo, unutrašnji mir je pojam koji se odnosi na stanje unutrašnjeg mira i zadovoljstva, čak i kada je čovek suočen s ograničenim resursima. Santuṭṭhi je rezultat svesnog prihvatanja onoga što je dostupno, bez težnje za još.
Majjhima Patipadā (majdžima patipada) – Srednji put koji je ključni koncept budističkog učenja i odnosi se na izbegavanje krajnosti (preteranog uživanja i preteranog odricanja). Ovo je filozofska osnova jednostavnosti i ravnoteže u svakodnevnom životu, bliska modernim konceptima minimalizma.
Nekkhamma (nekhama) – Odricanje, napuštanje je termin koji se koristi za napuštanje svetovnih zadovoljstava radi mentalnog, da ne kažem duhovnog napretka. Nekhama je temelj asketskog i jednostavnog života.
Svi ovi termini na paliju se uglavnom odnose na način života i filozofiju koja podrazumeva:
- Smanjenje želja i potreba,
- Fokus na suštinu i duhovni razvoj,
- Oslobađanje od suvišnih materijalnih stvari.
Monaški život generalno, ne samo u budizmu, se često smatra primerom praktičnog minimalizma. Monasi poseduju samo osnovne predmete i žive jednostavno, oslobođeni od nepotrebnih zavrzlama svetovnog života.